Skip to main content

Kažnjavanje dece je normalna stvar



Nažalost, danas sve manje roditelja razmišlja ovako. I onda, kao konačan proizvod, dobijemo nevaspitano i razmaženo dete. Dete koje je gospodar svojih roditelja, dete koje manipuliše. Jer, svuda se samo priča o pravima deteta, a čini mi se da se zaboravlja na onaj deo koji se tiče obaveza. Da, i dete ima obaveze. Obavezu da pokupi igračke pre spavanja, obavezu da spusti tanjir posle obroka u sudoperu, pa čak i da svoje prljave stvari odnese do kupatila. Ako je dete malo starije, a to znači da savršeno barata kompjuterom, sposobno je i da namesti krevet, ili da obriše prašinu sa police u svojoj sobi. Nebitno je što je možda neki detalj preskočen, bitno je da dete shvati da mora da vodi računa o čistoći svog životnog prostora.

A šta kada dete odbije da recimo pospremi sobu? Ili neće da skloni tanjir sa stola? Najbolje je prvo pokušati da smirenim tonom objasnimo detetu da bi određenu radnju trebalo da uradi. Ako to ne uspe, najjednostavnije je primeniti sistem kazna-nagrada. Što se nagrade tiče, to može biti sladoled, odlazak u Mek, na klizanje, ili neka aktivnost koju dete voli. Lepo je da se na primer napravi nedeljni plan obaveza, i to po danima, da taj plan bude okacen na frižideru na  primer, pa da vi ocenjujete poslušnost deteta-ako ispuni obavezu dobije plusić ili cvetić, a ako ne, rubrika ostaje prazna. I tako na kraju nedelje sabirate cvetice, i ako je sve ispunjeno, ili nedostaje jedan na primer, sledi nagrada.

U suprotnom, nastupaju sankcije. Jer tako je inače u životu, kazne su najnormalnija stvar. I treba decu vaspitavati i osposobiti za život, a ne vaspitavati ih samo da znaju da se ponašaju kad dođu gosti. Znate kako kažu: “Bolje 5 minuta u ćošku nego pola života u zatvoru“. A kako sprovesti kaznu uopšte? Možemo skloniti igračke na primer, na neko vreme. Ukinuti gledanje TV-a na neko vreme. Šta god da je kazna, mnogo je bitno da ne pokleknemo i odustanemo. Da, srce nam se cepa pred dečijim suzama, ali da bi nas dete ozbiljno shvatilo, doslednost u ponašanju mora da postoji. Inače, naše male pametnice će sa zadovoljstvom svaki sledeći put kad budu kažnjeni pustiti suzicu, i znaće da padamo na suze i da ćemo ukinuti kaznu. Grubo zvuči, ali u odnosu roditelj-dete zna se ko je dominantan. To ste vi, i tako treba da ostane. Dete treba da ima poštovanje prema vama, a na žalost, postoje i slučajevi gde je u ovaj odnos uključen i strah. Strah od premlaćivanja na primer. Što nipošto ne znači da ponekad ne treba udariti jednu „vaspitno-popravnu“, dete to treba da zaboli, ali ga nikako ne treba povrediti. Knjige moderne psihologije odbacuju ovaj vid kažnjavanja, roditelji su sluđeni informacijama kojima su svakodnevno bombardovani, ali ponekad nije loše primeniti ovaj metod. Takodje, kazna može biti i teranje deteta da nešto uradi nakon „pakosti“ koju je napravilo. Na primer, ako prolije sok ili vodu, kazna će biti da dete tu tečnost pokupi i obriše. Ili smisliti neku drugu korisnu aktivnost, kao što je skupljanje lišća u dvorištu, ili izbacivanje smeća.
Za koji god vid kažnjavanja da se odluče, roditelji bi pre svega trebalo da budu sigurno da je dete ukapiralo razlog kažnjavanja, i da zna da razlikuje šta je lepo ponašanje, a šta ružno.


Poznati psihoterapeut dr Zoran Milivojević, predavač na bečkom Univerzitetu Sigmund Frojd, više od decenije je supervizor rada vaspitača u raznim slovenačkim ustanovama za mlade. Kao rezultat tog rada, razvio je «mercedes model» – koji dovodi u međusobni optimalni odnos tri glavne funkcije vaspitnog rada: postavljanje ciljeva, pohvaljivanje i nagrađivanje, kao i kritiku i kaznu. Model ukazuje na tipične greške u vaspitanju, koje dovode do preterane socijalizacije deteta, njegove razmaženosti, prezaštićivanja, zanemarivanja ili maltretiranja. Inače, dr Milivojević je, zajedno sa timom od pet slovenačkih psihologa i socijalnih pedagoga napisao knjigu Mala knjiga za velike roditelje. Prvi put je objavljena u Ljubljani 2004. godine, a nedavno ju je na našem jeziku objavila izdavačka kuća Psihopolis. Inače, to je jedna od knjiga koju slovenački stručnjaci najčešće preporučuju roditeljima.

Comments

Popular posts from this blog

Salata sa narom i piletinom

Volite li slatko-slani miks? Evo jedne sjajne salate: 1 nar 200g pilećeg filea 200g šampinjona 400g kukuruza šećerca 2kk senfa 2 kašike majoneza Kukuruz obariti, šampinjone sitno iseckati i propržiti bez masnoćem. Meso obaritioo sitno iseckati i bez masnoće propržiti da porumeni. Sve sjediniti, dodati nar, majonez i senf, i promešati. Prijatno😊

Američke krofnice

Mame ipak znaju najbolje❤️ Hvala jednoj mami na fantastičnom receptu. Potrebno je: 2 jaja 1 vanilin šećer 1 prašak za pecivo 1 čaša jogurta Pola čaše zejtina 16 kašika brašna 5-8 kašika šećera Sve sastojke umutiti mikserom, i kašičicom vaditi testo i puniti kalupe. Peći ili u aparatu za krofnice, ili peći u rerni u silikonskom kalupu (ja sam tako) na 220°C dok krofnice ne porumene. Kad se ohlade preliti ih istopljenom čokoladom i dekorisati po želji. Savet: odmah pravite duplu dozu😉

Fifi, pazi drvo!

FIFI     Ovaj čas,       ovaj čas       jedan pas,       na uzici od svile,       sa noktima od lila,       s mašnicom od tila       prolazi kraj nas.     Jedna žena stara       sa njim razgovara:     - Fifi, gledaj pravo,       Fifi, digni rep.       Fifi, pazi drvo.       Fifi, nisi slep.       Fifi, mašnu pazi.       Fifi, lepo gazi.       Fifi, to ne njuši.       Fifi, gore uši.       Fifi, ti znaš ko si.      Fifi, ne prkosi.       Fifi, jezik niže.       Fifi, hodi bliže.       Fifi, ne skakući.       Fifi, sad ćes kući.     Tako Fifi živi       na uzici od svile,       sa noktima lila,       sa mašnom od tila.       Tako žena stara       sa njim razgovara.       Tako ovaj čas       prodjoše kraj nas.    Dragan Lukic   Je l' se sećate ove pesme? Ja je se uvek setim kad god vidim zabrinutu mamu koja je sa detetom udešenim k’o za Vrbicu izašla u park. Pa dete je, mora da se isprlja! I da, neće mu ništa faliti ako lizne malo peska