Dakle, naoružajte se
strpljenjem. Ništa ne biva preko noći. Kažu da je oko nedelju dana potrebno da
bi se dete odviklo od pelena. I onih noćnih J
Razlikuju se mišljenja
domaćih i stranih stručnjaka u vezi sa ovom problematikom. U inostranstvu kažu
da će dete do pete godine da se odvikne od pelena sigurno, a zato kod nas šalju
kod psihologa ako dete od dve godine još uvek ne ide na nošu. Pitam se ko je tu
pravu, i kako na najlaksi i najbezbolniji način naučiti dete da je vreme da se
pelenama zauvek kaže laku noć.
Počnimo prvo sa izborom
noše. Dakle, meni je savetovano, a i ja smatram logičnim objašnjenje tog
saveta, da noša treba da bude najobičnija. Bez muzike koja se čuje kad se piški
u nju. Bez rukohvata, i dugmića koji svetle. Najobičnija ona, jer tako će dete
naučiti da noša nije igračka, i da se zna koja joj je svrha. Ono na šta takođe
treba obratiti pažnju je da se detetu u ruke ne daju telefoni ili tableti dok
je na noši, jer ponavljam, zna se šta se na noši radi. A i telo treba pustiti
da odradi svoje, a ne da mu pažnju odvlači nešto drugo.
Što se godišnjeg doba
tiče, gledajte da to bude leto. Idealno vreme da se vaš mališan šeta bez pelena
u gaćicama, pa kad se upiški, za čas ćete ga presvući i obrisati pod. A vrlo
lako može da se desi da mu bude nelagodno što je mokar, pa da nauči da prepozna
kad mu se piški ili kaki, i da sam potraži nošu. A realno, vrlo retko se dešava
da to bude pre druge ili treće godine života, jer pre toga deca i nisu baš
najsvesnija sebe, i teško da će moći da na vreme potraže nošu. Češća je pojava
da potraže ali kad bude kasno, tj kad je nužda već obavljena.
Svakako, čim dete počne
da sedi stabilno i da održava ravnotežu, možete ga ujutru posle buđenja
stavljati na nošu-sigurno će, ako ništa drugo, piškiti, a vi ga ohrabrite
aplauzom i kažite mu bravo! I sigurno će dete odlično odreagovati na tu vašu
afirmaciju. Što se velike nužde tiče, postoje roditelji koji prepoznaju kad će je
njihov mališan obaviti, pa odmah prinesu nošu. To može da bude i pre prve
godine života.
Najvažnije od svega je
da osluškujete potrebe svog deteta, i samo će vam se reći kad je vaše dete
spremno za nošu. Ne obazirite se previše na komentare komšinica, baba, strina,
i ostalih dušebrižnika. Budite strpljivi i puni ljubavi i razumevanja, i
odlazak na nošu postaće deo svakodnevice.
Comments
Post a Comment